понедељак, 9. мај 2011.

Zašto je potrebno deci zabraniti da idu u školu

Zato što je škola mesto gde se gasi kreativnost,zato jer nas uči da se takmičimo i gde nas odmah svrstaju na odlične,vrlo dobre,dobre i loše ljude...a naročito zbog poruke koju nam daje sledeća priča.

................

Kad je učiteljica izrekla prvačićima basnu o cvrčku i mravima, nije ni slutila kakvu će to dramu kasnije izazvati.

Svi znamo kako je u basni cvrčak cijelo ljeto pjevao: došla zima i glad a on onda kucao mravima na vrata, za malo kruha, a oni mu rekli: „E, da si radio, mjesto što si cijelo ljeto pjevao, sad bi imao.“ I zalupe mu vrata.

Jedan od dječaka u razredu se osobito ražalostio maštajući o tome kako je cvrčak sigurno umro od gladi, i kako je, u šumi, nastala tišina bez pjesme. Gledao je u mislima cvrčkovo malo, smrznuto tijelo na zemlji. Na oči mu navirale suze. I sad, nakon nastave, hoda kući smućen, a mozgom mu se motaju učiteljičini nadmoćni razlozi.

„Tko radi ne boji se gladi“, govorila je učiteljica, „da je manje umjetnika u državi, a više radnika, svima bi bilo bolje“. „Živjeli mravi i marljivi rad!“, viknula je tada curica iz prve klupe.

Njegov dječji razum prevrtao je učiteljičine istine, s jedne na drugu stranu, i nalazio ih potpuno istinitima i praktičnima. Pa zaista, ne može čovjek umrijeti od gladi. I tata radi - hrani ga. To mu nekad, kad je ljut, čak i kaže. „Dok te ja hranim, bit će kako ja kažem!“ zvoni mu u glavi tatin glas. On svira violinu, a tata radi. Je li i on gnjida kako je čuo da netko viče na ulici na pijanca. „Mrav je zaista svetac“, morao je zaključiti u mislima. Ali u nutrini mu stalno tuga, pa ga stišće u želucu. Istina je to tako očita, a opet, nikako misao da mu sjedne u srce. Sada hoda pognute glave. „Tko radi ne boji se gladi“, učini mu se da piše na prometnom znaku dok je prelazio cestu i ulazio u park prema svojoj ulici.

Gledajući tako u zemlju na puteljku najednom naiđe na mrave. Nešto kao da ga je iznutra ujelo pa naglo skoči i poče mrave bjesno gaziti nogama. Skače po njima, a suze mu liju ko kiša. Duhvati štap s ruba ceste i počme rovati za mravima, stazu po kojoj hodaju, kućicu, - sve. Frca zemlja naokolo; zaustavljaju se ljudi i čude se djetetu, što ga je to spopalo. „Evo vam, na! Crknite puna želuca, gadovi!“ viče, skače po mravima i plače.

Petar Nodilo

U dubini svakog čoveka žive i mrav i cvrčak. Ako si ubio/la svog cvrčka, iako hodaš, mrtav/va si. Razmisli, nije li vreme da počneš brinuti i o cvrčku, pre nego ugine?

„Srce ima razloge koje razum ne poznaje!“, kaže filozof Pascal.

Isus kaže da čovek ne živi samo na hlebu. I da se ugledamo na ptice, koji niti siju niti žanju a ipak ih nebeski Otac hrani.

"Neka bude Svetlost..."