понедељак, 6. децембар 2010.

Razgovor dva blizanca u stomaku svoje majke

Blizanci u stomaku svoje majke razgovaraju:


- Da li veruješ u život posle rođenja?


- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja... Možda smo ovde baš zato da se pripremimo na život posle rođenja.


- To je glupost. Nema života posle rođenja. Kako bi taj život uopšte izgledao?


- Ne znam tačno, ali uveren sam da će biti više svetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.


- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, posle rođenja nema života. Pupčana vrpca je prekratka.


- Uveren sam da postoji nešto posle rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada...


- Ali niko se nije vratio od tamo. Život se posle rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.


- Pa ne znam baš tačno kako izgleda život posle rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.


- Mama?!? Ti veruješ u mamu, pa gde bi po tvome ta mama bila?


- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopšte postojali.


- Ne verujem! Mamu nisam nikada video, zato je jasno da ne postoji.


- Da, moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako peva i miluje naš svet. Znaš, uveren sam da život posle rođenja zapravo tek započinje....

"Neka bude svetlost..."

1 коментар: